Općina Kula Norinska na čelu s načelnikom Nikolom Krstičevićem čestita lađarima na pothvatu čime su proslavili ne samo Neretvu, već i Hrvatsku. Posebno smo ponosi što je čak 9 ljudi predstavljalo ekipe iz naše općine te im ovim putem posebno čestitamo.
Doček naših lađara koji su preveslali Jadran je u Pločama u 17.30, a u Metkoviću oko 18.30.
Velika pobjeda čovjeka nad morem je odjeknula kao bomba, ali malo tko zna što su sve lađari prolazili zadnjih 10 sati svog pothvata. Iako se mislilo da će pothvat trajati 26-30 sati, na kraju je zbog nevolja trajao 36 sati.
Naime u subotu oko 23.30 veslala je ekipa u koja je odlučila veslati s 11 ljudi. U pravilu je veslalo 10 ljudi, ali su oni odlučili da postignu maksimalnu brzinu i učinak stavljanjem dodatnog čovjeka u lađu te da na taj način na svakoj strani vesla po 5 ljudi (umjesto planiranih po 4) te da bubnjara u lađi ne bude (jer se koristi kao veslač). Kako brod u pratnji svako 1 i pol sat, a po noći u dužim intervalima streba propuhati motore i dati gas, te ostaviti lađu neko vrijeme, tako se i oko ponoći krenulo u ispuhivanje motora. No po napuštanju lađe od strane broda i ostavljanju lađe same u noći dolazi do naglog pogoršanja vremena. Vjetar diže velike valove. Brod pravi jedan krug od par kilometara u noći, ali na povratku ne nalazi lađu. Običaj je bio da lađa upali svjetlo, ali svjetlo u lađi nije radilo. Također radio stanica koja se nalazi u lađi ne funkcionira jer je očito voda prodrla u nju. U lađi vlada zabrinutost. Svako nekoliko trenutaka u lađu se ulijeva i po 100 litara vode. Očito je da veslači sada trebaju postati ispumpavatelji vode. Kante za vodu u njihovim rukama rade punom parom. U ovakvim situacijama mala vodena pumpa je gotovo beskorisna jer previše vode prodire u lađu. I dalje se vesla, ali je najteže onima koji izbacuju neprestano vodu.
Za to vrijeme brod reflektorima u mrkloj noći pokušava naći lađu. Lađari se usmjeravaju prema svjetlu, ali brod ih i dalje nevidi. Nakon 15-ak minuta traženja konačno se uočava i lađa te brod dolazi u položaj vjetrobrana, ali to ne pomaže previše lađarima. Očito je da su i preteški pa odlučuju iskrcati 2 lađara da bi olakšali lađu. Zapovjedništvo broda je zabrinuto i u zraku visi odluka da se pothvat zaustavi. No lađari ne odustaju. Posada lađe i dalje vesla boreći se sa velikim valovima (preko 1 i po metar). Ni valobran (manja daska postavljena na vrh lađe koja sprječava ulazak većih količina vode u lađu) sada ne pomaže. Na brodu se razvija rasprava o riziku i kako nastaviti dalje. Lađarima se daju prsluci za spašavanje (što do tada nisu nosili), ali je veslanje u njima otežano pa se skidaju i ostavljaju u lađi zlu ne trebalo. Oko 1 sat ujutro pada konačna odluka da se ne odustaje i da se sljedeća posada spremi, ali sa manje ljudi. Također se odlučuje da manje ljudi vesla ubuduće, odnosno po 3 na svakoj strani lađe, tako da posada lađe čini 8 ljudi (6 veslača, 1 parićar i 1 koji ispumpava vodu). Lađari su premoreni, a teško im pada spoznaja da lađa ide brzinom od samo 2,2 – 2,5 čvorova (oko 5 km na sat što je brzina pješaka koji hoda). Postaju svjesni da će veslati duže nego što su planirali, a psihički i fizički su na izmaku snaga. U lađi su gotovo svi u dugim rukavima i svi su mokri do gole kože. Hladno im je, teško jer valovi tijekom veslanja trzaju i udaraju vesla što otežava veslanje. Brzina je mala i očito je da se prije jutra, odnosno prije 8 sat nećemo moći usidriti na sidrište na koje se planiralo doći oko 3-4 sata ujutro. Vjetar se gotovo uopće ne smanjuje, ali jutro se ipak dočekuje s olakšanjem jer je oko 5.30 vidljivost već odlična pa nema ni straha od nepoznanica u noći.
Oko 08.00 sati se stiže na sidrište. Lađari su sretni, ali sada treba dovesti lađu u luku. Dogovor je da se iz svake od 4 posade koja je sudjelvala u preveslavanju odabere po 2 čovjeka koji će svečano uvesti lađu na plažu gdje nam je organiziran doček.
I konačno oko 10 sati lađa uz zvuke limene glazbe na plaži, visoke uzvanike, te znatiželjni narod, uplovljava na plažu u Termoliju. Nakon toga slijede fotografiranja na destaka novinara i znatiželjnika, te odlazak u obližnji jedriličarski klub gdje slijede pozdravi domaćina (predsjednik regije Molisse, gradonačelnik Termolija, predstavnici Zastupničkog doma talijanskog parlamenta), Župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikole Dobroslavića, predstavnika Splitsko-dalmatinske županije, gradonačelnika Ploča Krešimira Vejića te mnogih drugih uzvanika.
Nakon toga slijedi putovanje u Kruć – mjesto 30-ak minuta udaljeno od Termolija, a gdje se nalaze Moliški Hrvati, te u Filić i Mundimitar gdje lađari sudjeluju u misnom slavlju koje je bilo i na talijanskom i hrvatskom jeziku. U međuvremenu su lađare pratili pozdravili te ugostili mngobrojni ljudi iz hrvatske zajednice u Molisseu.
Naporan put završava na svečanoj večeri koju je priredio domaćnin. Cijelo vrijeme od pristanja lađara do kasno navečer iza ponoći Moliški Hrvati su pratili lađare i bili im dobar domaćin.
Na kraju treba spomenuti i Hrvatsku ratnu mornaricu što je svoj komod i službu u potpunosti stavila lađarima na raspolaganje, a što vjerujte nije bilo nimalo lako. Brod koji je predviđen za 40- ak ljudi je imao ukupno 99 ljudi. Lađari su spavali po palubi, hodnicima, podovima kabina i blagovaonice. No svi su svoj komod stavili na stranu samo za jedan cilj – preveslati Jadran!
